|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pojedinosti iz mojega zivota...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo.
Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.
Srce ima razloge, koje razum ne razumije.
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo.
Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje ne osvrćući se koliko dobiva nazad.
OPET SE VRATIO U MOJ ZIVOT..............ZASTO????
ispod jastuka miris je kašmira,za nas ce nocas svirat tuznu pjesmu tu,umrijeti od ljubavi..dok mjesec pada na nas,reci dal bi za nas bio spas,nema dusa snage te da bori se,ovo je za nas put bez povratka...jer JA odlazim većeras(zasad samo u mislima),samo prate me suze nebeske,za 100 dugih godina Bog te kaznio bez mog dodira,nek te zagrli netko sretniji,čuvali te svi dobri anđeli,samo nekad me nađi da nam se zvjezde sve zapale...Nek te zagrli NETKO SRETNIJI!!!
Možda nisan znala uvijek istom mjerom vratiti,
zato otvaram ti srce,
kao pismo
necu nista skrivati
procitaj me do zadnje strane ti..
i znat ces da si najbolje do sada sto su prsti dotakli...
ti si kao zrno soli,tvoja ljubav nježno boli...
nađi sreću u mom oku kao more duboku,,,
i znaj da bit cu tu i kad navrati nam tuga,
ti u meni nađi snagu,prijatelja,vjernog druga..
i znaj da bit cu tu da ti dobro dobrim vratim,
i na vrhu i na dnu da osmjehom te pratim...
I možda nisam znala uvijek prave rijeći birati,
ali ni za što na svijetu atebe ne bih htjela mjenjati...
I ovaj život na kojeg donijela me roda,neće više biti isti...
I nije više isti,taj život...
I puno je vremena prošlo,i sve se promijenilo.
Onda kad san bila sigurna u svoje osjećaje prema nekome
u taj se tren osjećaj prešao u čistu suprotnost i tad je pao dio mojih snova...
Kad san bila sigurna u prijateljstvo, poljuljalo se i pretvorilo u pakao,
u pakao bez izlaza...
Tad su pali svi moji snovi i moja nadanja.
Tad san ostala sama u paklu kojeg sam sama sebi stvorila.
Pala san u rupu koju san si sama već dugo iskopavala.
Dotaknuvši dno,zastala san i počela razmišljati,
u gorkim sam se suzama svako jutro budila,
u gorkim suzama provodila dane,
dane koje sam tako i izgubila...
Ostala san bez pola svog života čekajući dan kad će me svi voljet,
a nisan znala da ako ne prihvatim sebe neće ni drugi mene.
nisan znala da savršenstvo ne postoji,
nisan znala da sam osoba koja zaslužuje bit voljena i koja zna voljeti,
nisan znala da je život kratak i da ga ja tratim na traženje sebe.
A nisan znala da sam ja tu,da sve to već iman
tražila san nešto šta se nije trebalo tražit,
nešto što je već bilo tu,
tražila dan sebe...
Upoznali su se još kao djeca... od malena su bili najbolji prijatelji
Naravno da se je to kasnije pretvorilo u ludu zaljubljenost..
napokon i u pravu ljubav.
ubrzo su postali nerazdvojni... provodili su sate i sate sami, na pješčanoj obali govoreći o 
zajedničkoj budućnosti... proveli su mnoge strastvene trenutke .
Zakleli su se da nikada neće niti pogledati drugu osobu... znali su da će iako je prerano, zauvijek
ostati zajedno
Jedne večeri, kao i svake druge, dogovorili su se da će se naći točno u 21 sat ispred sladoledarnice na plaži, koja im je bila omiljena još od malena. Naime to je jedino mjesto koje ih je podsjećalo na djetinstvo...na sve te sretne trenutke, kad su se njihovi roditelji družili i smijali...kad su svi bili živi i sretni... Rado su se prisjećali tih trenutaka i smješnih zgoda... Djevojka je obećala sada već pokojnoj majci da će radije umrijeti nego izgubiti nekoga tko joj najviše znači na svijetu...Razgovarali su o tome kad je majka trebala obaviti operaciju koja joj je trebala spasiti život. Ali operacija je krenula po zlu. Nakon majčine smrti, njen otac i njegovi roditelji uopće više nisu razgovarali. Smrt njegove žene ga je tako pogodila da se je povukao u sebe... čak je pokušao izvršiti samoubojstvo. Sada se nalazi na liječenju. Lječnici ne vide poboljšanje u skoroj budućnosti.
Djevojka je stigla. Bila je kao i uvjek, jednostavno prekrasna. Duga smeđa kosa i njene predivne smeđe oči bile su u savršenoj kombinaciji sa njenom preplanulom puti... Izgledala je bolje od bilo koje anoreksične manekenke sa naslovnice. Zato su i mnogi muškarci zavidjeli njenom dečku... Ona im je bila tako neodoljivo nedostižna, kad je hodala izgledala je kao anđeo, sjala poput najsjajnije zvijezde. Čekala ga je i čekala... ali njega nigdje nije bilo. To joj je bilo jako čudno jer on nikad u životu nije ni minute zakasnio na njihov sastanak. Odučila ga je potražiti. Šetala je naokolo, izgledala je jako zabrinuto. Na licu joj se mogla vidjeti ljutnja, razočaranost i zabrinutost. I napokon ga je vidjela... ali nije bio sam! Grlio je jednu plavokosu ljepoticu
Nije mogla vjerovati svojim očima! Njena najveća ljubav, jedini u kojeg je vjerovala vara je PRED NJENIM VLASTITIM OČIMA!!! Otrčala je u suzama, on ju je spazio, a ubrzo i shvatio u čemu je stvar. Počeo je trčati za njom... ali uzalud, već je otrčala predaleko.
Otišla je u jednu napuštenu kuću. Izgledala je sablasno izvana ali nije ju bilo briga. Željela je sklonište da se može dobro isplakati, pustiti suze koje svih tih godine nisu imale razloga teći. 
Nakon par trenutaka čula je neke sablasne zvukove... poslušala je malo bolje i shvatila je da ti zvukovi govore njeno ime... zvali su je. Pokušala je shvatiti od kud ti zvukovi dolaze. Oprezno je ušetala u jednu skoro praznu prostoriju. Zidovi su bili prljavi. U kutovima se je debelo nakupila paučina. Imala je jedan veliki prozor koji je bio već debelo premazan odvratnom prljavštinom nepoznatog podrijetla. Na sredini sobe se je nalazio neki veliki predmet prekriven prljavo-bijelom plahtom. Činilo joj se da baš od tuda dopiru ti čudni zvukovi. Odlučila je saznati što se nalazi ispod nje. Otkrila je plahtu, polako i s velikim oprezom. Ugledala je predivno ogledalo sa zlatnim okvirom. Na njemu je šminkom bila ispisana jedna rečenica. Djevojka nije mogla prepoznati o kom se to točno jeziku radi. Odlučila je skroz maknuti plahtu, ali slučajnim, neopreznim pokretom ruke srušila je ogledalo. U kratkom vremenu, ogledalo se je razbilo na tisuće komadića. Riječi koje su bile ispisane sad su potpuno nestale. Kao da i taj natpis nije ni postojao. Podigla je jedan komadić razbijenog ogledala k svome licu i vidjela svoj odraz u njemu. Odjednom joj se je njeno lice učinilo tako odvratnim, zgadilo joj se je.
Pomislila je na svog dečka, kako ju je sigurno prevario jer je ružna. Pomislila je da ju tako ružnu nitko neće htjeti. Razmišljala je o tome da njen život više nema smisla bez njega. On je bio jedina utjeha u njenom životu, jedini razlog zašto živi. Roditelje više nije imala, a njena senilna baka kod koje je živjela ionako je bila na rubu života. a sad je izgubila i njega... Sjetila se je svojeg obećanja majci. Da će radije umrijeti nego izgubiti nekoga tko joj znači sve. Potražila je najoštriji komadić ogledala i porezala prst... imala je neki neobjašnjiv osjećaj i poriv da napiše vlastitom krvlju na zid onu rečenicu koju je pročitala na ogledalu i koja je sasvim neobjašnjivo isčeznula sa komadića razbijenog ogledala. Kad je to napisala potražila je najduži i najšiljastiji komad razbijenog ogledala. Ugledala ga je točno pred sobom...
Za to vrijeme mladić ju je tražio posvuda... I kod nje doma i na sva mjesta u koja je voljela zalaziti kad bi bila malo tužna. Nije ju mogao naći pa je odlučio napisati pismo i predati joj kad ju vidi. Jer ga sigurno neće željeti saslušati. Napisao je pismo i krenuo u noć ponovo je tražiti. Ugledao je neku čudnu svjetlost staroj kući za koju je znao da je već jako dugo napuštena. Polako i oprezno je pogledao kroz prljav prozor... vidio je mrtvo tijelo na podu.
Svom je silom razbio prozorsko staklo i uskočio u stravičnu prostoriju... Kad se je približio, shvatio je da je to ONA...njegova ljubav, jedini razlog zašto je još na ovom svijetu. Crvena krv preljevala se je preko njenih lijepih, punih usana koje su nekad tako požudno ljubile njegove. Osvrnuo se oko sebe i ugledao krvlju napisan natpis na zidu. Krv se je još uvjek cijedila sa zida. Razumio je jezik. Bio je to starogrčki. Znao je da će mu se isplatiti 3 godine mukotrpnog i dosadnog učenja. Brzo je preletio pogledom na napisana slova i shvatio što piše. Rečenica je glasila ovako- NIKAD NE BRZAJ SA ZAKLJUČCIMA.
Pitao se je od kud ona zna starogrčki. Pa ona nikad u životu nije starogrčki učila, a kamoli da zna sastaviti tako smislenu rečenicu... koja ju je zapravo i ubila. Pomislio je da još uvjek ima nade da je živa... okrenuo joj je glavu i vidio veliki, šiljasti komad ogledala zaboden točno po sredini grla. Opipao joj je bilo i shvatio da je- mrtva... da nikad neće vidjeti njen predivan osmjeh, da nikad neće osjetiti njene tople ruke na njegovom tijelu. Suze su potekle same od sebe... nikad u životu nije plakao. Pa čak ni kad mu je baka umrla. Niti jednu suzu za života nije pustio. A sada je plakao kao kišna godina.
Izvadio je pismo koje joj je namjeravao dati. Položio joj ga na prsa. Nije imao izbora, a niti volje živjeti bez nje na ovom svijetu. Uzeo je mali džepni nožić iz svog džepa i posljednji put poljubio svoju mrtvu ljubav u lice i zabio si nož ravno u srce... jer se je baš tako i osjećao.
Nakon par dana našli su par mrtav... Našli su pismo i pročitali ga. Pismo je glasilo ovako:
DRAGA LJUBAVI. Kao prvo moraš znati
da te volim kao i prvog dana kad smo
prohodali. Kad god bi bio tužan tvoj osmjeh
me je uvjek oraspoložio, tvoje usne su me
uvijek tješile. Moj život bi bio potpuno besmislen
bez tebe. Sjećaš li se svih ljepih trenutaka
koje smo zajedno proživjeli? 
Danas sam saznao veliku tajnu...
Tajnu koja bi mi mogla promjeniti život.
Saznao sam da imam polusestru. Moj
otac je prevario moju mamu s jednom
ženom u vrijeme kad je moja mama bila
trudna. Danas mi je tata priznao, i odlučio
me upoznati s polusestrom. Nažalost on
nije mogao doći jer ga je spriječio hitan posao
a meni je rekao da će ona doći na trg točno u
20 i 45 pa sam se odlučio naći s njom.
Rekao mi je da i ona jedva čeka da me
upozna. Sreo sam je i odmah prepoznao.
Govorili smo o svačemu. Kao da se
oduvjek poznamo. Nismo se mogli
zaustaviti. Stalno sam joj govorio o tebi.
Željela te je upoznati. Svaka druga riječ
bila si mi -Ti... Volim te i neželim ostati bez
tebe... nikad. Pa i u grob ću poći s tobom.
Pouka ove priče je: NIKAD NE BRZAJ SA ZAKLJUČCIMA! Pogrešna procjena situacije može ti uništiti život. Uvjek razjasni situaciju prije nego što postane prekasno. Još uvjek nije razjašnjeno kako se je ona rečenica našla na ogledalu. I tko ju je napisao, ali iznosi jednu važnu i bolnu istinu... mnogi su umrli zbog nje. Mnoga samoubojstva su počinjena zbog nesretnih ljubavi.... Ili su ljudi mislili da su nesretne... Ako je netko zaljubljen u neku osobu i ništa ne pokuša kako uopće zna da nema šanse kod te osobe?!?! Zato ljudi... zapamtite ovo-BOLJE JE NEKOME PRIZNATI DA NEŠTO OSJEĆAŠ PREMA NJEMU I MOŽDA BITI ODJEBAN, NEGO CIJELO VRIJEME MISLITI DA ĆE VAS ODJEBATI I NIŠTA NE
POKUŠATE I BEZ VEZE PATITE!!
UsUdItE sE!!! Ne sjedite mirno pred kompićem razmišljajući što biste mogli učiniti... nego činite stvari bez razmišljanja... Propustit ćete mnoge dobre stvari ako stalno razmišljate o njima. Priuštite si bar jedan dan da ne mislite na sutra... RADITE SRANJA!! BOLI VAS K**** ZA SUTRA!!! Uvjek ljudima dajte drugu šansu... vjerujte, isplatit će vam se!
Htjela si da krenes
I sunce da pratis
Al mama je rekla
Rano da se vratis.
Htjela si da postanes
princeza iz price
ali ti to nesmijes
tata ce da vice.
Htjela si da volis ali
Ti to nisi smjela
Da skines okove
Sa svoga malog tijela.
Hajdemo zajedno
I nista ne zali
Ovog puta ne postoji : ALI..!
I kada poželiš plakati,
ti se nasmij...
I kad osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko...
I kad vidiš da ti sreća dolazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni sa poda...
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide...
Život te neće maziti,
ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu da si
bila kukavica jer to bi
bilo kao da se nisi rodila...
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno
pogledaj gore
i što god te u životu čeka,
ti budi svoj,
samo ćeš
tako postati čovjek!
Uz tebe sam njega zaboravila
uz tebe sam tugu potisnula
sve neprijatnosti izbacila
srecu sam dokucila..
Samo jedan dan bio je dovoljan
da vratis svjetlo
tamo gdje je mrak bio
samo za jedan dan ...
osmijeh si mi vratio..
I ne znam kako
ne znam zasto
ali jedno je istina
ja sam uz tebe ljubav dozivjela
Brodolom proslosti
ne postoji vise
sve strahove izbacila sam
ja drugacija postala sam.
Pokusat cu da te usrecim
ljubav svu da ti dam
ni mrvicu necu sakrit
za tebe cu zivjet..
Neces nikad bit nesretan
nikad neces svadju dozivjet
u dusi mojoj sunce sija
samo za tvoja oka dva..
davno sam odustala....
sve me nakako vracalo na pocetak kako god se trudila krenuti dalje,
pa sam tako odustala od nade da cu ikada ponovno zavoljeti,
iza mene uspomene prema tebi vracaju...
imao si spremne rijeci,i osmijeh koji tugu ljeci..
kad si mi kroz misli prosao...
sada ispred tebe neke druge red cekaju
jedna vise ,
sad je jedna manje,jedna blize.sad je jedna dalje
bila sam ti jedna ko nijedna
poslje tebe nisam nikom vise vrijedna...
jedu noc sam s tobom bila pa sam ljubav osjetila,
u postelji tvojoj sam blistala
dala sam ti tjelo svoje,kao da i i nije moje.....
i na sve sam s tobom pristala...
sada emogu nastaviti dalje u svakom pogledu,
u svakom dodiru i dalje te trazim al nemogu ja vise tako
jer svaki moj ponovni susret s tobom
ponovno me vraca nedovrsenoj proslosti...
zivot ide dalje a uspomene i dalje ostaju..
Ništa drugo osim sebe neću moći da zaboravim,
ništa drugo u samoći osim tebe da ne izgubim...
još jedna noć još jedna bol,neznan kako da se oduprem...
ali vjerujem u novi dan dok ostajem sama u beskraju vremena...
i bit ću tu prije svih jer ne postojim,
i živjet ću na granici tvoje stvarnosti,
dok ostajem sama u beskraju vremena...
još jedna noć još jedna bol,neznan kako da se oduprem...
ja samo jedno znan da nekud odlazim da ljubav sa tobom
negdje nestaje...i neka postoje razlozi i neka prati me
prst sudbine..
reci mi gdje ili me vodi me. ..
ja ne umijem živjeti bez njegove ljubavi,reci mi gdje ili vodi me
da me opet bar na tren grije dodir njegov...
vodi me tamo gdje ljubav nestaje...ja samo tebe san volila
i samo tebi san srce predala,i neka postoje razlozi i neka prati me
prst sudbine...
griješila sam mada nisan htijela sama uništiti naše dodire koje
volim,ljubav boli...sad znam..
daj me pogledaj zar ne vidiš da...srce gori...nemogu ti reč, s nijemih
usana da te molim...
griješila sam...mada nisan htijela ni sama uništiti naše dodire koje volim..
prvi put odlazim bez pozdrava...
kaput je težak,korak dug...i prvi put da bez strasti dobivam tvoje poljupce koje volim...
da te zaboravim treba mi vremena...još tvog je poljupca na mojim usnama...
još spava sječanje na tvojim grudima, bez tebe buđenje jutra mi uzima...
da te zaboravim treba mi vremena...
da sada naučim se,šta svijetu poznato je, na sve bi odgovor dala,kad sve na svitu bi znala, na ljubav opet bi stala...
ja nemogu da vjerujem više nikome na riječ,
jer lagat če me ubit če me ako nisu već, jer ljudi zove nečujem ih...a tišina strašno plaši me...jer bio si mi sve moje najbolje i moje najgore...jer bio si mi sve zašta živi se...a sad umire..ljubav kad prestane,ništa ne ostane...
Sve me posjeća ne tebe... Gledam u druge ljude, ali ja njihovo lice ne vidim samo si mi ti pred očima...
Tvoje smede oči ne daju mi nikad mira. Najteže mi dođe u snu. Sanjam te često i onda se probudim suznih očiju i samo sebe pitam zašto? Odgovora nema znam... ali opet pomislim doći će i taj dan,kada cu dobiti odgovor.
Nijedan dan mi nije protekao da te se nisam sjetila, da se nisam bogu za tebe pomolila.
Ja te stvarno volim a ti... Tebi nije stalo do mojih osećanja, ti ne mariš za moju bol.
Tebi laska kad i za sebe ostaviš još jedno "slomljeno srce".
Tebi i sada osmjeh ne silazi sa lica, tvoje društvo mene smatra za još jednu "ludo zaljubljenu osobu" u tebe.
Oni ne znaju za moj bol, oni se kao i ti smiju svemu tome,
jer oni uopšte kao i ti nikad nisu osjetili a ni saznali šta je bol. Oni tu bol drugima "poklanjaju" ja ne mogu shvatiti kako ti ne mariš za to.
Zašto kad se javljam sa tebi neznanih brojeva uvjek odgovaraš a kad saznaš da sam ja iza tih brojeva prestaneš se javljati??!! Zar je toliko teško zavoljeti me?
Sve te djevojke oko tebe su sa tobom iz koristi i opet ih više voliš i cjeniš nego mene koja bi dala život za tebe.
I sad sjedim i razmišljam o tebi. Nemam volje ni za što, život mi je postao "crn", sve zbog tebe.
Samo jedan tvoj 'oprost' vratio bi me u život ali od toga znam nema ništa.
Živim što moram, druge osobe me ne zanimaju. Stalno se vraćam u prošlost, u sjećanje,
nadajući da će mi to donjeti mir i snagu da izdržim u ovom svjetu tuge u kojem za mene nema mjesta.
Ali to mi zapravo donosi bol, nespokoj. Netko je rođen da ima sve a netko da nema ništa.
Ja sam u ovoj drugoj kategoriji, rođena sam da patim, živim a na kraju i da umrem zbog tebe...
